31.08.2021.
Velebit u malom!
Da Vas netko pita i zamoli da mu opišete i pokažete Velebit, a da imate malo vremena na raspolaganju, kamo bi ga odveli? Možda bih se do jučer još i dvoumio i tražio odgovor, sve ima svoje pluseve i minuse, no iskreno, Tulove grede su ipak moj konačni odgovor. Zašto? Relativno lagani pristup, blizina auto- ceste, a onda na relativno tako malom prostoru, sve ono što Velebit, priroda, pa ako baš hoćete i najljepše što hrvatske planine mogu pružiti.
Taj spoj pogleda u daljine, more i divlja priroda, ljepota krša, skulpture što ih svakodnevno stvaraju i mijenjaju voda i vjetar… Na nekih sat uspona, shvatiš svu čaroliju, težinu i ljepotu planinarenja u ovim planinama, a ako imaš „sreće“ pa naiđeš i na glasovitu buru, onda je osjećaj i doživljaj potpun.
No, i to nije sve, „majstorska cesta“ je još jedan poseban dodatak, najljepša planinska cesta u Hrvatskoj, sinonim je ljudske borbe s prirodom, svojevrsni spomenik graditeljstva i vremena kada su i putevi predstavljali umjetnost… U to sve ako još spojite i posjet rijeci Zrmanji, onda imate sve. Zanimljivo, zbog ostataka ratnih djelovanja, područje Tulovih greda dosta je dugo nekako ostalo po strani kako za planinare, tako i za turiste, ali zbog svoje atraktivnosti izgleda da će s vremenom postati jedno od hit mjesta za obilazak.
Danas ovdje dolaze svi, svatko iz nekog svojeg razloga, biciklisti, motoristi, planinari, turisti… Unatoč kraja ljeta i cijele ove nesretne zbilje, pa i relativno loše vremenske prognoze, ljudi kao na „špici“, domaćih, ali i pola Evrope, što samo po sebi govori da i slavni Winnetou nije pogriješio što je baš ovdje odlučio podignuti svoj „vigvam“ i zajedno s Velebitom ući u besmrtnost…
Tekst: T. Friščić
