06.10.2021.
Na mladima svijet ostaje!
Odrastati prije 60, 50, 40 godina… Kompjuteri su tek priča iz budućnosti, rijetko tko ima i telefon, nema mobitela, nema interneta, fotografija je ili posao ili vrlo skupi i za većinu komplicirani hobi. Televizija i program u povojima, a ljeta i praznici uvijek dugi. Knjige su oduvijek bile dosadne i teške, ali su zato stripovi bili ono pravo. I na kraju ono najbitnije, društvo. Imaš društvo imaš sve, igre koje su svi znali i one koje smo sami izmislili. Šuma nam je često bila drugi dom. Ivanščica, što god netko pričao, ljeti dostupna, veći dio godine ne.
Ne da nije bilo volje i vremena, ali, tko bi onda još za djecu kupovao i našao gojzerice, jakne … Sve ostalo van svakodnevnice, izgledalo je kao bajka. Dolazak cirkusa, luna parka, praznik… Posebna su bila priča izleti, oni školski uvijek najbolji, pa makar i na livadu kraj „Pahinskog“… I tu vam onda dođe i planinarski izlet. Ako su roditelji planinari, onda idu i djeca. Nije to bio samo izlet, to je bilo putovanje u svijet odraslih, u neke drugačije krajeve, više od filma, stripa i svega zajedno. Nešto što se pamtilo, nešto što te moglo zauvijek promijeniti!
Promijenio se svijet, promijenilo se sve, promijenili su se ljudi, promijenila se djeca… Mnogi će reći da je danas bolje, lakše, ljepše, dostupnije. Ima tu i puno istine, ali i puno stvari se nekako namjerno stavlja „pod tepih“. Stvari iz budućnosti postale su realnost i svakodnevnica, ali tu ipak nešto ne štima. Jednim klikom možeš sve saznati, vidjeti, kupiti, ali, sve je nekako manje dječje graje, nitko više ne ide u šumu, nitko se ne penje, nitko više susjedu ne „krade“ jabuke, trešnje…
Nema ni izleta, nikome se više nikuda i ne ide, sve je postalo nekako teško i strano… Djeca su djeci postali stranci, mi se znamo, ali kao prijatelji s slike moga mobitela i laptopa… Ako već ne možemo mijenjati svijet, možemo nešto učiniti u vlastitoj sredini, a osnutak PKI prije 10-tak godina, bila je prava prilika upravo za to. Ne da stvorimo planinare i alpiniste, ali da pokušamo vratiti djecu u prirodu, u šumu, u radost druženja i u realan svijet, u ono u čemu smo mi nekada uživali. I tu se krenulo! Škola kao naša baza, iskusni planinari i vodiči, dobri ljudi iz redova profesora, nastavnika, pedagoga, koji su odlučili dio sebe posvetiti upravo tome cilju. OŠ Ivanec, pa zatim Klenovnik, Kamenica, Cvetlin i Višnjica, Maruševec…
Sve je to danas dom, mladih planinara i planinarki, i pazite sad brojke, njih preko 170 na kraju ove kalendarske ili ako hoćete na početku nove školske godine, s time da će taj broj sigurno i još rasti! U vrijeme covid krize kada je gotovo sve pa posustalo, pa razumljivo i izleti, zanimljivo, ovdje nije bilo prekida članarine, unatoč svemu, broj mladih planinara se povećavao.
Neposredan povod za ovaj osvrt i zahvalu svima koji sudjeluju u radu s našim najmlađima je upravo ova subota 02. listopada 2021. kada je točno 136 mladih planinara i planinarki obilježilo Međunarodni dan pješačenja, izletima na Ravnu goru ( ukupno 92 članova iz OŠ Klenovnik, Kamenica, Višnjica/Cvetlin i Maruševec i to iz 4 različita pravca) i Velebit ( 44 mladih planinara iz OŠ Ivanec na Premužićevoj stazi uz uspon na Gromovaču (1676m) i posjet Zavižanu)! Novi svojevrsni rekord ( Medvednica 2020. preko 120 mladih planinara), ali i veliki razlog za zadovoljstvo svih nas koji smo se imali hrabrosti posvetiti upravo tome cilju.
Okupiti danas 10 prijatelja da vam dođu samo na druženje je teško, a okupiti ovoliki broj i to još mladih da hodaju i da se „znoje i pate“, onda je to jednostavno čudo! Možeš ti voditi ljude i na Triglav i na koji hoćeš alpski vrhunac, ali tek poslije vođenja mladih planinara, tek onda možeš znati na čemu si i koliko si stvarno dobar vodič. Ne možeš nikada biti toliko spreman, a da te opet ne iznenade nekim pitanjem ili izazovom. Unatoč svemu, svi se mi redom rado odazovemo tom izazovu, jer ima tu „ono nešto“, slušaš taj smijeh, te priče, svi se mi onda i sami vratimo nekako u te godine… Možda i koja bora nestane, ne bih se iznenadio…
Zbog toga ne treba čuditi osmjeh na licima svih naših vodiča, ali i svih naših ljudi iz redova nastavnog osoblja, nakon takvih „uzbudljivih“ vođenja. Svaki od ovih izleta obično privuče i dio roditelja, pa je ovo još jedan plus i za mnoge obitelji. Osobito veseli da je rad s mladim planinarima prepoznala i šira zajednica tako da valja zahvaliti i Gradu Ivancu, kao i Gradu Lepoglavi, te Županiji Varaždinskoj, ali i dijelu privrednika, na iskazanoj pomoći i potpori. Normalno, nitko sretniji od nas u upravi PKI, te nam je to ustvari i najbolje „gorivo“ da još više posvetimo pažnju na mlade planinare. Uz redoviti program rada usvojen prije nekih mjesec dana u kojem će se naći izleta kroz cijelu školsku godinu, kako na naše zagorske vrhunce tako i izlete autobusom, ali i sudjelovanje na tradicionalnim akcijama koje organizira PKI (Tragom vitezova Ivanovaca, Pohod po „Ivanečkoj planinarskoj obilaznici“…).
Najavljujemo i jedan potpuno novi projekt za proljeće 2022. godine pod nazivom „Dan mladih planinara PKI“ gdje ćemo uz cjelodnevni program, takmičenja, planinarske radionice i boravak na jednom lokalitetu na Ivanščici dati dodatni motiv za povratak druženju u prirodi! A do tada, unatoč svemu, povedimo djecu u prirodu, nije još sve izgubljeno, u krajnjem slučaju, na mladima svijet ostaje. Kada ćemo opet na izlet? Ne pitajte mene, ne pitajte nas, pitajte njih, oni znaju!
Tomislav Friščić
