03.05.2022.

Velika planina

Onako, prije ili kasnije se nađete u jednom šarolikom društvu poznanika, više ili manje prijatelja, možda šire obitelji i vjerojatno se povede priča o planinama, planinarenju i Sloveniji…

Potpuni stranac po pitanju planinarenja, onako iz topa se pohvali kako je i on bio na planinarenju u Alpama! Gdje? Na Velikoj planini! Super mjesto, cvijeće, ambijent, kravice, nevjerojatan pogled… A opet, može se desiti, da upravo Vi, kao iskusni „planinski vuk“, baš ovdje niste nikad bili!

Zvuči čudno da ni PKI, do ove nedjelje, iako smo bili gotovo svugdje u Sloveniji, organizirano baš na „toj“ Velikoj planini, nikada. Izgleda potpuno čudno, odnosno, kako to da baš ovo odredište, naveliko razvikano, nikako nije moglo postati cilj našeg izleta. Ima i to svojih razloga… No, krenimo redom… Velika planina nije u planinarskim obilaznicama, bar onim glavnim, nije u SPP-u, a nema je ni u proširenoj SPP (Slovenskoj planinskoj poti). Svaki slobodni termin, uvijek se koristio kao prilika za sve moguće destinacije, koje to jesu, a opet, u ljetnoj sezoni, svi mi imamo svoje planove za posjet onim najvišim i najdražim, Triglav, Jalovec, Grintavec … Visina od 1666m, u ljetnim mjesecima baš previše i ne privlači, uvijek ima nešto „atraktivnije“, a ono što „pravog planinara“ stvarno odbije, to je jednostavan pristup ili drugim riječima, žičara. Žičara znači i pretjeranu komercijalizaciju, velik broj onih, koji ovdje nikako, a najčešće ponašanjem i odnosom prema prirodi ne pripadaju. Previše ljudi, previše buke i planina u kratkom vremenu izgubi ono, što većina nas ondje i traži, mir i tišinu…

Mnoge turističke agencije iz Hrvatske imaju paket aranžmane upravo za ovdje i interes je uvijek koliko znam, bio i više nego dobar. Zanimljivo, mnogi vjerojatno ni ne znaju da velika planina ne znači to, jer u slovenskom jeziku, planina označava pojam visoravan, što ovdje i jeste slučaj, velika visoravan. No, uz velik broj posjetilaca, i ovako velika, vjerojatno postane, mala. Kako to izgleda za vrijeme godišnjih odmora, mogu samo zamisliti, ali i sve one table, da se ne uznemiravaju krave na ispaši, vjerojatno nitko nije postavio onako bez razloga.

Uz žičaru, kao da nije dosta, malo, po malo, i cesta sve više grabi prema visoravni. S druge strane, siguran sam da ima trenutaka kada ova destinacija može pružiti i ogromno zadovoljstvo i onim najzahtjevnijim među planinarima.

Takva je bila i ova nedjelja, kada su mnogi očekivali kišu i ne znam što sve, a ono, ispalo je čisti gušt i uživancija. U nekoliko sati boravka, i ne previše hoda, bilo je dosta sunca, vjetra, magle, uživanja u moru šafrana, jedinstvenoj arhitekturi, izuzetno gostoljubivim domovima i izvanrednoj kuhinji… Ako tome dodamo i uvijek dobro društvo, što se više može poželjeti?

Da, magla je zaklonila pogled na jedinstvenu panoramu prema Kamniško- Savinjskim Alpama… Da, bili smo i na vrhu Gradišče od 1666 m , ali to ovoga puta i ovdje stvarno nije bilo najbitnije…

U svakom slučaju, treba se vratiti, posjetiti, vidjeti, bez obzira na sve, svatko uvijek može naći i svoj dio zadovoljstva…