05.05.2019.
Tragom vitezova Ivanovaca

Nekada su djeca kilometrima hodala do škola. Zimi, ljeti, po snijegu, vjetru, kiši… Odjeća i obuća skromna, stara, iznošena, često od starije braće i sestara… Odrasli su živjeli teško, nije se imalo, nije se imalo gdje zaraditi… Ali, znali su se zabaviti, družiti, izgleda da su u svemu tome bili sretniji.
Danas? Automobili, prijevoz, na spomen i najmanje kiše ili vjetra, odlazimo pred škole po djecu, odjeća i obuća nisu više samo zaštita, to su danas „marke“, koliko god da mi kukali da može bolje, ipak se ima, živi se bolje… Do prije nekih 10 – 15 godina, gotovo sve zabave, gostione, restorani, bar vikendima, uvijek je bilo puno ili prepuno…
Planinari? Nema više „maskirnih“ hlača, običnih cipela, sve skupi brendovi , nepropusno ovo, nepropusno ono, zaštita ovakva, onakva… Čemu sve to, ako najava i najmanje kiše, sve nas lijepo ostavlja kod kuće, a za zabave smo i onako već odavno zaboravili. Do izletišta „Jarki“ može i autobus, krov na sreću ne propušta, nikad bolji i bogatiji grah samo „krčka“,„Faringaši“ sviraju, a ipak, sreća i zadovoljstvo je ipak potonulo s kišom, kao „Titanik“…
No, 30- tak nas je ipak imalo hrabrosti izaći na „strašnu“ kišu, propješačiti tih sat i pol… Koliko je bilo mokro, najbolje svjedoči da je dio sudionika pohoda još otišao i na vrh Ivanščice… Ovako, od strašne nepogode, samo kapanje, ugodna šetnja po mokrom, i na kraju još jedno ugodno planinarsko popodne u tmurnom, pustom i uspavanom Ivancu…
Vitezovi i dalje jašu, dogodine prema jubilarnom 10. izdanju, bez obzira na vrijeme, bez obzira na ljude, bez obzira na sve, tko dođe, kao i svake godine do sada, uživače!