25.02.2019.
San o zimi
Ostaviti nešto i opet naći netaknuto. Svijet, stvari, ljude, ljubav? Dan, dva, tjedne, mjesece, godinu? U današnje vrijeme, nešto nestvarno, nemoguće. Doći gotovo u isto vrijeme, a opet sve naći jednako, ili čak ljepše. A pronaći istu klimu, vrijeme, vremenske prilike?
Nešto što izgleda više ne mogu predvidjeti ljudi, strojevi, nitko… Predvidjeti sutra, tjedan, mjesec, godišnje doba, doživjeti bar malo mjesec u kojem se nalazimo… Par sati vožnje i san postaje stvarnost. Noć, čeone svjetiljke, led, vijugava staza… Ledeni dah i škripa koraka kroz snijeg, sve više snijega… Na mjesečini obrisi Bohinjskog jezera, a pred nama svjetlo što kroz svaki korak postaje sve veće… Dom na Komni 1520 m, Julijske Alpe, Slovenija! Udobnost kao kod kuće, a opet tako različito od svakodnevnice. Tek ujutro, ako te posluži savršen dan, kao nas i ove godine, tek onda postaješ svjestan sve ljepote, te neprekinute bjeline i savršenstva zime u planinama. Kao da smo otišli jučer i opet se vratili, tamo gdje smo prošle godine stali, sad smo nastavili. Koča pod Bogatinom, Gracija, Vratca (1803 m), Bogatin (1977m), Vrh nad Gracijo (1916m)… Nekoliko sati u vremenu i okruženju kao iz bajke… Snijeg, led, na prijevoju i vjetar, a opet na suncu, gotovo nestvarna toplina. U to razmjerno kratko vrijeme, toliko kontrasta, boja, emocija… Povratak je uvijek nekako tužan, ali ne i ovdje. Nije to zbogom, već doviđenja! Komna, PKI i Alpe zimi, makar i na nekoliko sati, nešto što uvijek vrijedi… i ponoviti!
