27.06.2022.
Nije slučajno!
Planinarstvo je i način života, a za život je u prvom redu potrebno piće, ali i hrana. Mnogi će reći da nikad nisu ništa bolje pojeli od onog sendviča što su nekoliko sati gužvali do vrha. Poseban je okus i gušt. A tek pivo, samo tamo ima onu posebnu čar! Šalu na stranu, zbog dobrog obroka u planini, često smo spremni i drastično promijeniti prvobitni plan. Točno se zna u kojem je domu najbolji grah, gulaš, jota, kolač, odnosno dobar i kvalitetan obrok.
Izlet, pohod, bez onog završnog dobrog obroka, kao jelo bez soli. Bljutavo! Ako to znaš procijeniti, vjerojatno i sam s vremenom pokušaš nešto takvo spremiti. E sad, ukusi su različiti, ali u jednom se svi slažemo, dobar obrok je jednostavno dobar obrok, a nijanse su nijanse. Kao takvi, među planinarima se uvijek nađe i ljudi koji sve to pokušavaju i dići na jednu višu razinu. Kod nas postoji više članova koji godinama na razno raznim događanjima pripremaju razne vrste hrane i svatko od njih je „specijalizirao“ baš tu disciplinu.
Svi znamo da je Štef “kralj” za kotlić i gulaš, ali dobar je i Jack Suhodolčan… Čimbek sprema čak i vlastite čevape, a kuha i svake godine planinarski grah za “Tragom vitezova Ivanovaca” kao i zimski pohod po “Ivanečkoj planinarskoj obilaznici”… Svake godine s iskustvom, grah mu je sve bolji i bolji… Imamo i majstora za fiš, a tu je Gaja ipak car. Kotlovina, odojak, peka… Nogometnim rječnikom, za svaku poziciju imamo nekoliko kvalitetnih rješenja! Mjesta za „okršaj“ kroz godine ima koliko hoćete. Privatna druženja, važni događaji, rođendani, sve su to mjesta za kaljenje, ali i da gurmani poput mene donose svoju procjenu.
Nas je uvijek više i često smo vrlo kritični, jer već odavno, kriteriji su postavljeni vrlo visoko. Čak i prije osnivanja kluba, pojedinci su kuhali, pekli, roštiljali, a danas, ako imamo vremena, rado se odazovemo i na neka takmičenja, iako, u prvom planu je ipak druženje… “Ivanečki kotlić” očito s godinama postaje sve popularniji i mnoge ekipe u borbu ulaze s mnogo žara i emocija, osobno znam da i kvaliteta svake godine raste, ali ipak, samo se pobjednici pamte!
Nakon 2015. godine, ovo nam je druga pobjeda, što više, čak i draža od prve, jer dokazali smo da nije slučajno, a i “dva put” je ipak “dva put”. Tajna? U prvom redu jednostavnost bez puno filozofiranja. Uradiš i ubaciš onako kako treba, isto kao i uspon na planinu. Dodaš i malo sreće i uspjeh ne bi trebao izostati!
Tomislav Friščić
