31.12.2018.
Nije kraj, nego početak
Velebit, planinarsko dobro jutro i laka noć za svakog Hrvata, dođeš jedanput, vraćaš se zauvijek. Hodaš, penješ, vidiš svašta, doživiš svašta, ali Velebit je uvijek nešto ono, nešto posebno, različito, nikad isto, a opet kao da si uvijek tamo, kao da nikad i nisi otišao… Sveto brdo (1751m), drugi po visini vrh Velebita, vrh koji je bio mjesto prvog organiziranog uspona od osnutka PKI, nekako oduvijek ima posebno mjesto u našim srcima, mislima, prošlosti, ali i budućnosti. Kraj kalendarske godine, i više nego uspješne, nekoliko sati do početka nove, i više nego dovoljno razloga, za još jedan uspon na ovaj lijep, ćudljiv i nevjerojatan vrh.
U Hrvatskoj u ovom trenutku gotovo da i nema snijega, iz daljine i Sveto brdo odaje taj dojam, tek neka bijela flekica… Međutim, oprez, i tih nekoliko centimetara, odnosno ostataka snijega, potpuno je zaleđeno, odnosno, bez dereza ili minimalno žabica, uspon čini nemogućom ili vrlo opasnom misijom. Tih nekoliko sati hoda, simbolizira godinu, život svakog planinara, napor, znoj, nikad ne znaš kakvo će te vrijeme dočekati na vrhu… Pa, ako se po jutru dan poznaje, onda neka nam i cijela 2019. godina bude kao ovog dana Sveto brdo. Zahtjevno, a opet s nevjerojatnim pogledima u daljinu, u nove izazove, planinarsku Novu godinu… Neka nam je svima siguran korak, sretna i uspješna 2019…
