18.07.2016.
Izlet godine
Planinarski klub Ivanec proteklog je vikenda organizirao dvodnevni Izlet godine koji je održan u subotu i nedjelju.
U subotu su planinari boravili u Austriji gdje su nakon dolaska u dolinu Malta krenuli u pravcu Sporthotela i jezera Speicher Kolnbrein koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1900 metara. To je ujedno bila polazna točka pješačkog uspona prema Kattowitzer Hutte, nadmorskoj visini od 2319 metara, a zatim je odatle bio planiran uspon na sam vrh Hafnera, nadmorske visine 3076 metara. Međutim, zbog loših vremenskih uvjeta na samoj stazi, gdje su granitni blokovi stijena bili zaleđeni i skliski, uspon na sam vrh je odgođen na licu mjesta i uslijedio je povratak u podnožje.
U poslijepodnevnim satima članovi Planinarskog kluba Ivanec autobusom su krenuli prema Sloveniji, do planinarske kuće na Vršiću pod nazivom Erjavčeva koča koja se nalazi na nadmorskoj visini od 1525 metara gdje su i noćili. Planinari su uživali u vidicima na Prisojnik, Škrlaticu, Špik i ostale vrhove Julijskih alpi. U nedjelju ujutro slijedeća destinacija bio je Bohinj i Bohinjsko jezero, a zatim uspon do Oržonove koče nadmorske visine od 1346 metara. Grupa rekreativaca zadržala se kod Oržonove koče uživajući gledajući Triglav, dok su članovi visokogorske sekcije izvršili uspon do planinarskog doma Zorka Jelinčića na Črni prsti i na sam vrh na nadmorskoj visini 1835 metara. Nakon odmora, okrijepe i fotografiranja uslijedilo je spuštanje u podnožje planine i povratak autobusom u Ivanec.
Nikola Nišević
Sportska prognoza
U današnje vrijeme, gotovo da nema planinara koji sam sebi, na nekom portalu ne prati vrijeme. I svaki će kazati da je baš taj najbolji i da gotovo nikada ne griješi. Prošlog vikenda, ciklona na sjeveru, ciklona na jugu, ili konkretno, Slovenija ili njezin najveći dio u vedrini, uključujući i jug Austrije, i ono najvažnije i naš subotnji cilj u vidu Hafnera. Samo, gdje je granica, i tko može pogoditi koliko će biti jaki vjetrovi juga ili sjevera, i koji će pobijediti u toj borbi „majke prirode“. Tko može pogoditi tih npr. simboličnih 20-30 km, a koji Vam mogu donijeti, sunce ili tuču, hladnoću ili toplinu. Uvijek pomalo zaboravimo i onu riječ „prognoza“, a to je ipak gotovo isto kao i ona legendarna „sportska“ koju smo nekada svake nedjelje s nestrpljenjem pratili na radio aparatima. Nažalost, u svakoj prognozi favoriti uvijek ne pobjeđuju, a mali čovjek tako često ostaje razočaran… Planinar, kao jedno takvo malo i često krhko stvorenje, prečesto se nađe kao sporedna žrtva u toj vječnoj borbi cikona i anticiklona, raznih prognoza, vlastitih želja i ambicija. I najveći stratezi, zato su i bili najveći, jer su u pravo vrijeme znali uzmaknuti, pa onda opet navaliti i pobijediti. Hafner je ovaj puta bio nedostižan cilj, bar za najveći dio grupe koja je tako odlučna unatoč hladnoći i vjetru krenula prema vrhu. Iako je u podnožju sjalo sunce, upravo je ovdje na njegovim obroncima na visini preko 2200 m i nekih 2 sata hoda od polazišta, ovaj puta počinjala zona rizika u vidu ledenih blokova po kojima se više, pa gotovo i nije moglo kretati. Planina i dalje čeka, a svima nama je ovo bilo jedno dobro iskustvo, za neke i prvi puta, gdje smo svi mogli vidjeti što znači „ljeto“ u Alpama i hladnoća kakve gotovo da nismo imali čitave prošle zime. Vršič i Erjavčeva koča ( inače sve pohvale osoblju doma na profesionalnosti, udobnosti i kvalitetnoj kuhinji), kao da je bilo naše mjesto za odmor i „zacjeljivanje rana“, a uspon na Črne prsti nagrada za oko, tijelo i dušu, dozvola i priznanje prirode za naš subotnji trud i upornost. Alpske doline, ledeni vrhunci, snijeg, vjetar, sunce, cvjetne livade, nedirnute šume, udobni domovi, alpska kuhinja, modra jezera, dobro društvo i puno dobre zabave, pročitajte najavu izleta, na kraju smo ipak dobili više nego što smo očekivali. Alpe, dva dana i izlet godine… A Hafner? On čeka, a čekamo i mi, ako ništa drugo bogatiji za još jedno iskustvo, samo još jedan vrh, koji će nam prije ili poslije dozvoliti i otvoriti širinu svoga razgleda.
Tomislav Friščić
