15.03.2022.

Dvojni C

Prije nekih 5 godina, posvetio sam tekst jednom „kapitalcu“ i starosjediocu Ivanščice, kojeg sam te godine probudio na „spavanju“ i dao mu medijsku pažnju. Bio je to „ Prima C“, ambalaža soka u tetrapaku iz sada već davne 1989. godine… Sve sam tada valjda bitno i objasnio, međutim, uvijek postoji i bolje, rekordi su tu uvijek da se i ruše.

Ovaj puta nije riječ o Ivanščici, ali me put, odnosno noge, ponijele na nama obližnji Kalnik. Iako znatno niži od Ivanščice, doživljava ili je doživio sličnu sudbinu. Ogromni repetitor kao zaštitni znak i orijentir gore! No, rekli bi optimisti, ima tu i dobrih strana, cesta na par minuta do vrha, stari, lijepi i nadasve uredni planinarski dom s pristojnom ugostiteljskom ponudom, ruševine starog grada, staza „7 zubi“ „ferata“, vidikovci… Je, lijepo je na Kalniku, nekom tko dođe s asfalta i grada, ali, ako se zagrebe malo ispod površine, onda i nije sve tako sjajno. No, to je ipak moj planinarski pogled i po meni, već davno je Kalnik izgubio dušu, odnosno žrtvovao je za blagodati civilizacije, valjda i političkih odluka i situacija je takva kakva je. Sve je to donijelo i ono što mnogi ne vide ili ne žele vidjeti.

Poučna staza, a po njoj bez obzira jurca Quad, jer vjerojatno je to napravljeno baš za to i bez obzira što se po njoj u tom trenutku kretalo preko 30 učenika, mladih planinara.  No, to je samo dio problema što donosi prevelika „briga“ za turizam i da se svaki vidikovac donese na tanjuru, odnosno, kotaču. Ono što je svugdje zajedničko, to je normalno ovdje još i više naglašeno, razno, razni, otpad po šumi, stazama, svugdje…

Izbor mi je stvarno bio šarolik, no, „kapitalac“ uvijek nekako iskoči iz gomile i nisam pogriješio.  „ Dvojni C“ tetrapak sok od naranče, ovaj put proizvođač je i danas ugledni „Fructal“, ali što fascinira je godina proizvodnje, nevjerojatna 1975. godina! Što se sve od onda promijenilo, skoro pa 50 godina. A ambalaža još uvijek postoji i to u šumi, na stazi, u zemlji, kolike kiše, snjegovi, razlike u temperaturi, a na njoj se ipak još vidi i godina upotrebe, kao i mnogi drugi podaci. To je kvaliteta!  Koja je priča ovog soka, tko ga je popio, tko bacio, kolike noge su po njemu prošle…

Da se razumijemo, ovaj tekst nije namijenjen kao kritika nekome, da zašto ga nije prije mene pokupio, ovdje se na žalost već malo toga može spriječiti, jednostavno se mora promijeniti svijest onih koje ovdje dolaze, ali i još više onih koji odlučuju o sudbini prirode, ostalo je sve samo kap u moru. Ovo je poruka prije svega onima koji uporno promiču turizam, uz gomile asfalta i betona. Uhvatili bi zeca, a jelen im se smiješi.

Uz novce, sve se može promijeniti, da se kao ugodi čovjeku, no da li je to ipak tako i da li je to ipak naša budućnost i ono što naša djeca žele. Teško. Vidimo koliko je dugo trebalo da se makne samo jedan tetrapak iz Ivanščice ili koliko je trebalo za ovaj jedan pronađen na Kalniku. Tko će onda promijeniti Kalnik na staro? Ivanščicu? Mjesto gdje će stvarno čovjek otići u prirodu, u mir i tišinu, rekli bi naši stari, da odmori „tijelo i dušu“.

Riječi su jedno, djela su drugo, najbolje je kada se prijeđe s riječi na djela, tako da i ovaj osvrt iskoristim da pozovem sve Vas, kojima je stalo do „naše“ Ivanščice, na veliku zajedničku eko-akciju koju organizira „Planinarski klub Ivanec“ pod nazivom „Proljetni sjaj 2022.“ u nedjelju 03.04. 2022. godine.

Tomislav Friščić