10.09.2025.
Triglav, 30./31.08.2025.godine.
Planinarski klub Ivanec protekli vikend za 18 članova organizirao je tradicionalni uspon na Triglav 2864 m. Uspon je izvršen iz doline Krme do Kredarice gdje je organizirano spavanje. Na putu nas je pratilo malo kiše, malo oblaka, malo sunca ali ugodno za planinarenje.
Uspon na sam vrh izvršen je u nedjelju rano ujutro po lijepom i sunčanom vremenu idealnom za planinarenje. Na vrhu nas je dočekao prekrasan pogled na okolne vrhove. Za neke je to bio prvi uspon i poseban doživljaj, za neke samo ponavljanje gradiva ali uvijek na drugačiji način. Spuštanje je bilo preko Planike radi upoznavanja i druge strane planine.
Doživljaj naše planinarke:
TRIGLAV, kralj Julijskih Alpa, vjerujem san svakog planinara i planina koja je vrijedna divljenja i poštovanja. Ekipa od 18 članova PK Ivanec uputila s na taj izazov, nekima prvi put a u toj ekipi sam i ja….želja velika . Krenulo se sa Krme, dan je bio idealan po temperaturi, no već u jednom dijelu skoro pa početku počela nas pratiti kiša. Al ni to nas nije moglo obeshrabriti jer želja i volja je bila jača od kiše. Svaki korak je bio hrabar i čvrst, priroda oduševljava i moral svih nas na visokom nivou . Na putu prema gore, susrećemo kravice koje svojim zvoncima upotpunjuju doživljaj . Kiša je neumorna i u jednom periodu ne pušta nego pada sve jače, a ne puštamo ni mi….jači smo od nje . Dobivamo puno na visini i dolazimo do onog dijela gdje se otvaraju divovski kameni vrhovi i ostavljaju me bez riječi, divota . Na pola puta i kiša prestaje i puno je lakše, ali noge polako postaju teške….ni to nije umanjilo želju da se stane na vrh Triglava. Mic po mic, korak po korak dolazimo do Kredarice, gdje noćimo i odmorimo tijelo i noge jer nam iduće jutro trebaju odmorne. Ujutro se ustaje u 6h i u 7h se kreće prema vrhu vrijednom divljenja i poštovanja. Neki se prvi put susreću sa feratom, a među njima sam i ja, ali ta želja, volja i cijela grupa nose jedno pozitivno ozračje koje te tjera i koje ti olakšavaju penjanje. Mozak radi na stotu, koncentriraš se na svaki korak i u glavi ti je samo da stigneš gore živ i nadasve bez većih problema, a ispunjen srećom jer je to ono zbog čega si tu, na tom ogromnom divu od kamena. Svakim korakom si sve bliže cilju i na kraju eto ga….tu je….srce kuca na najjače, ponos je tu i nitko sretniji od nas….tu smo, svi smo došli, veselju nema kraja . Pogledi lutaju na sve strane , nagrađeni smo prekrasnim prizorima a i veseljem cijele ekipe . A taj osjećaj je nešto neopisivo, to treba doživjeti . Spuštanje je bilo zahtjevno, na nekim dijelovima i po guzici, jedni gore drugi dolje a za mimoilaženje mjesta nema . Ali vođen si mišlju, srećom i ponosom jer si se popeo na Triglav . Spustili smo se na kontra stranu, na Planiku gdje je odmor, ručak i naravno meni neizostavna kava . A onda slijedi dugi put do dolje, gdje nas čekaju kombiji. Hodaš, hodaš a nigdje kraja, umor radi svoje i jedva čekaš da stigneš. Kamena dosta za daljnjih pola godine . Šta reći na kraju svega….bilo je zahtjevno, u nekim momentima teško, ali ona želja, ona volja i onaj cilj zbog kojeg ideš te vode i ne daju ti da posustaneš . Kažu, nisi Slovenac ako nisi bio na Triglavu , ako je tome tako pišite nam slovensko državljanstvo . Idemo dalje, do novih izazova i novih želja….jer želje su da se ostvaruju ….moja se ostvarila .
Jasminka Petak
