11.01.2016.

Horvatov pohod

Danas jesi, sutra nisi… Sve se mijenja, sve prolazi, sve prije ili kasnije odlazi, planine ostaju. Danas je pohodiš, sutra je već možda ne možeš. Priroda se također mijenja, ali ipak ostaje. A ljudi? Prije ili kasnije odlaze, samo od onih koji su ostavili trag, u planinama ipak ime ostaje. Ivan Horvat je bio jedan od takvih. Svi su ga znali, a ako i nisu, po glasu i pjesmi su ga upoznali. Planinar, veseljak, jedan od onih ljudi koje čovjek uvijek rado sretne, a osobito u planinama.

Unatoč početnoj magli, raskvašenom snijegu, pa i razmjernoj duljini od nekih 20 km, zadovoljstvo je bilo sudjelovati na ovom 14. pohodu na Lipu, osobito kada te na kraju dočeka toplina sunca i prava planinarska veselica. Dok je planina i planinara, dok je Sesveta i Medvednice, bit će i Lipe, a onda i zimskog pohoda. Ivan Horvat je otišao, ali sve ono što je za života volio, sa ovim pohodom i svakim njegovim sudionikom je ostalo…